Hoće li predsjednik Trump spasiti naftno tržište?

Čini se kao da je bilo jučer. "Došlo je s interneta" bio je podrugljivi komentar o pouzdanosti činjenice pa je iznenađujuće da toliko ljudi pokušava analizirati značenje i/ili istinu tweetova predsjednika Trumpa.

14,551

Očito je da on samo piše opažanja bez mnogo razmišljanja, a čitatelji ne bi trebali pretpostaviti preciznost ni sadržaja ni namjere. U prvom redu, on nije akademik koji treba objaviti izvor svake činjenice, niti je Twitter recenzirani časopis. Pomislite na to kao ljudi u baru i pridajte tome isti stupanj ozbiljnosti svega što ondje pročitate.

Ovog je vikenda bilo malo iznenađujuće vidjeti kako je (naftno) područje Twittera poludjelo zbog predsjednikovog tweeta u kojem tvrdi da je zamolio kralja Saudijske Arabije Salmana da poveća naftnu proizvodnju za 2 milijuna barela dnevno, na što je kralj pristao. U roku od 24 sata, to je izmijenjeno u zahtjev za dodatnom opskrbom naftom i jamstvom da će tržište biti potpuno opskrbljeno. Na tome je SAD bio i prije tweeta.

Oni koji imaju dobro pamćenje neće biti iznenađeni da SAD istovremeno pooštrava naftna tržišta i žali se da su nafta tržišta oštra. Pomoćni urednik časopisa World Oil Anas Alhajji na početku milenija primijetio je da Zakon o sankcijama Iranu i Libiji skida opskrbu s tržišta, iako je vlada SAD-a osudila rast cijena nafte.

Ekonomija ne objašnjava kratkoročne promjene cijena, ali ekonomist ih je objasnio. Nakon što je izgubio cijelo bogatstvo na burzi, John Maynard Keynes slavno je promotrio da ekonomija ne određuje tržišne cijene, nego ono što trgovci smatraju ekonomijom. Operativno pitanje je hoće li nedavne izjave SAD-a i Saudijske Arabije promijeniti poglede trgovaca, a ne što će kralj Salman (ili predsjednik Trump) učiniti?

Što je najvažnije, trgovci će vjerojatno vjerovati da Saudijci djelomično pripisuju visoke cijene nafte ponovnom nametanju sankcija Iranu i stoga misle da će saudijska vlada, kao podrška Trumpovim potezima protiv te zemlje, pokušati pomoći osiguravanjem novih sankcija koje ne uzrokuju rast cijena nafte. No mogu li? Neki su se brinuli da veća saudijska proizvodnja znači manje saudijskog rezervnog kapaciteta, a ti strahovi mogu značiti veće cijene, bez obzira na stvarnu opskrbu.

Već su bili ovdje. Tijekom Iranske revolucije Saudijci su povećali proizvodnju i tržište je bilo uravnoteženo, no cijene su svejedno porasle. Djelomično zbog straha da će se Iranska revolucija proširiti ili da će napetost na granici između Irana i Iraka buknuti u rat te će se opskrba iz obje zemlje prekinuti. (I jest, ali ne prije pada 1980.) Od vlade do vozača, svi su reagirali stvaranjem zaliha: SAD je maknuo naftu s tržišta kako bi je dodao strateškoj rezervi nafte (SPR), dok su druge nacije zahtijevale da naftne kompanije podignu minimalnu razinu zaliha. Naftne kompanije prestale su prodavati naftu na otvorenom tržištu, a vozači su nakrcali svoje spremnike. Milijuni barela dnevno skladištili su se na poduži period, što je pogoršalo krizu naftnog tržišta nakon 1980.

Dakle, Saudijci će opet biti rastrgani između prohtjeva da ne stvore prezasićenost tržišta i želje da uvjere trgovce da ne potiču daljnji rast cijena, te se u tome možda neće moći snaći. Možda bi optimalna strategija bila trenutna proizvodnja s visokim cijenama i kasnije smanjenje kad se zalihe povećaju. Velika prodaja i malo skladištenje odlična je fiskalna strategija, no vraški ju je teško ostvariti.

Dakle, agresivni potezi Saudijaca da obuzdaju cijene trebali bi uspjeti, ali ako pokušaju izbjeći stvaranje viška zaliha kao 1978., 1980., …, 2014. cijene će rasti, barem kratkoročno gledano (u idućih nekoliko mjeseci). Ako javno povećaju proizvodnju, mala je vjerojatnost da će cijene pasti (bez viška kapaciteta). No ako Iranci nastave prodavati naftu pod predameričkim jednostranim sankcijama, cijene bi u četvrtom kvartalu mogle biti znatno manje.

Utjecaj agresivne saudijske proizvodnje na druge proizvođače iz Bečke konvencije bila bi negativna, tj. ohrabrila bi ih da povećaju proizvodnju, htjeli – ne htjeli. Međutim, samo u slučaju ako bi Irak i Rusija mogli poduzeti nešto, ne treba se brinuti da bi na tržište dodali nekoliko stotina tisuća barela dnevno, nego da bi se planovi za proširenje ubrzali. A to bi moglo otežati idući trud proizvođača da ograniče opskrbu.

Cijene zasad imaju očitiji pad nego rast, no gledajte odgovor Saudijske Arabije ako cijene porastu za još 5 dolara po barelu.

Leave A Reply

Your email address will not be published.